Utjecaj oštećenja vida na kvalitetu života bolesnika s glaukomom

The aim of this study was to assess the eff ect of diff erent visual impairment levels on diff erence in the subjective quality of life estimation. We included 150 patients with glaucoma whose best-corrected visual acuity in the better-seeing eye was 0.5 and less. All of them were in advanced stage of the disease, with visual fi eld defect worse than 12 dB in mean defect, when measured with the Octopus Visual Field Analyzer. In order to assess the quality of life, we used the Impact of Vision Impairment questionnaire. Additionally, we used General Information Questionnaire, which was developed for the purpose of this study. The information obtained from the questionnaires was analyzed using the Robust Discriminant Analysis program. Diff erence analysis was performed for each of the three areas of the questionnaire (reading and accessing information, mobility and independence, and emotional well-being). Results of this study confi rmed the diff erence between the groups of patients with diff erent levels of visual impairment, varying from total visual loss up to visual acuity 0.5 on the better-seeing eye in the eff ects of visual impairment on the quality of life. All levels of visual impairment had the largest eff ect in the area of reading and accessing information, slightly less in the area of mobility and independence, and the least eff ect was in the area of emotional well-being. Based on the results, it is concluded that all levels of visual impairment have negative eff ect on the quality of life in glaucoma patients.Cilj istraživanja bio je utvrditi utjecaj oštećenja vida na kvalitetu života bolesnika s glaukomom. Istraživanjem je obuhvaćeno 150 bolesnika s glaukomom, s ostatkom vida od 50% i manje na boljem oku (vidna oštrina ≤0,5). Svi su bili u terminalnoj fazi bolesti, s oštećenjem vidnoga polja većim od 12 dB u Mean Defects (MD) mjerenim analizatorom vidnog polja Octopus. Za mjerenje utjecaja oštećenja vida na kvalitetu života primijenjen je upitnik Th e Impact of Vision Impairment (IVI), a dodatno je primijenjen upitnik vlastite izrade General Information Questionnaire. Prikupljeni podaci su obrađeni modelom robustne diskriminacijske analize (ROBDIS). Utvrđena je razlika između skupina ispitanika s različitim stupnjem oštećenja vida, od potpunog gubitka vida do ostatka vida na boljem oku od 50%. Za svako od tri područja (čitanje i pristup informacijama, kretanje i samostalnost te emocionalno blagostanje) učinjena je razlikovna analiza. Rezultati istraživanja potvrdili su da oštećenje vida utječe na kvalitetu života bolesnika s glaukomom. Najveći utjecaj različitih stupnjeva oštećenja vida bio je očit u području čitanja i pristupa informacijama, nešto manji u području orijentacije i kretanja, a najmanji u području emocionalnog blagostanja

Mikrobiološka dijagnostika infekcija uzrokovanih bakterijama Ureaplasma urealyticum i Mycoplasma hominis

Cilj rada: Odrediti učestalost infekcija uzrokovanih M. hominis i U. urealyticum u KBC-u Split od 1.1.2020. do 31.12.2020. te odrediti osjetljivost navedenih izolata na antibiotike u istom periodu.Materijali i metode: Istraživanje je obuhvatilo podatke o pacijentima s dokazanom M. hominis ili U. urealyticum u navedenom razdoblju. Podatci su prikupljeni u Kliničkom zavodu za mikrobiologiju i parazitologiju, Kliničkog bolničkog centra (KBC) Split. Kao dijagnostička metoda koristio se komercijalni set za kultivaciju urogenitalnih mikoplazmi MYCOFAST RevolutioN, podijeljen u dvije faze testiranja.Rezultati: Klinički zavod za mikrobiologiju i parazitologiju u Splitu zaprimio je 638 uzoraka iz urogenitalnog trakta sumnjivih na infekciju urogenitalnimi mikoplazmama. Od toga je u 7% (ukupno 45 uzoraka) dokazana U. urealyticum te u 0,5% (ukupno 3 uzorka) M. hominis. Ureaplazme najčešće uzrokuju infekcije spolnog sustava i to u žena u generativnoj dobi. Većina testiranih izolata ureaplazmi bila je osjetljiva na doksicikin (94,4%), eritromicin (82,9%), moksifloksacin (80,5%), levofloksacin (77,8%) i tetraciklin (76%), a rezistentnana klindamicin (95,8%). Zbog malog broja mikoplazmi testiranih na antibiotike, uzorak nije repre-zentativan za statističku analizu osjetljivosti izolata na antibiotike.Zaključci: Rezultati ovoga istraživanja ukazuju na najveću pojavnost urogenitalnih mikoplazmi u žena reproduktivne dobi, što naglašava značaj rane dijagnostike i liječenja, kako bi se pravodobno spriječile komplikacije u trudnoći i postpartalnom razdoblju. Iako je većina izolata dobro osjetljiva na tetracikline i makrolide, potrebno je stalno testiranje osjetljivosti izolata na antibiotike zbog sve veće pojave i rasta rezistencije u svijetu

Adropin - potencijalni čimbenik kardiovaskularne sigurnosti u muškaraca oboljelih od šećerne bolesti tip 2 liječenih liraglutidom

The aim of this study was to determine plasma adropin concentration and parameters of insulin resistance in obese male type 2 diabetes mellitus (T2DM) patients before and after 3-month liraglutide treatment. In this interventional study, we enrolled 15 obese male T2DM patients with body mass index (BMI) >35 kg/m2, uncontrolled disease and HbA1c >7.5%, having previously taken taking two oral antidiabetic drugs. We modified their therapy to metformin and liraglutide for the next three months. After three months of liraglutide treatment, we observed significant decrease in body weight (from 111.5±18.7 kg to 109.2±17.5 kg, p=0.016) and BMI (from 40.9±7.3 to 40.1±7.0 kg/m2, p=0.021). Plasma adropin concentration increased significantly (p=0.003) compared with baseline. Fasting plasma insulin level decreased from 17.79±6.53 to 13.38±3.51 mU/L (p=0.002), fasting plasma glucose level decreased from 8.66±3.07 to 7.41±2.21 mmol/L (p=0.004) and HbA1c decreased from 7.98±0.70% to 7.26±0.36% (p=0.003). Insulin resistance presented as HOMA-IR decreased significantly from 7.30±5.19 to 4.52±2.61 (p=0.002). Systolic blood pressure, lipid status, liver and kidney function improved, but not reaching statistical significance. Treating obese male T2DM patients with liraglutide resulted in a significantly higher plasma adropin concentration, significant weight loss and improved parameters of insulin resistance, i.e. decreased fasting plasma insulin, plasma glucose levels and HOMA-IR.Cilj je bio usporediti plazmatske vrijednosti adropina i parametre inzulinske rezistencije kod pretilih muškaraca koji boluju od šećerne bolesti tip 2 (ŠBT2) prije i nakon 3 mjeseca primjene liraglutida. U ovoj intervencijskoj studiji sudjelovalo je 15 pretilih muškaraca koji boluju od ŠBT2 s indeksom tjelesne mase (ITM) >35 kg/m2, loše reguliranom bolešću i HbA1c >7,5%. Ispitanici su prethodno u terapiji imali dva peroralna antidijabetična lijeka. Nakon uključenja u studiju terapija im je modificirana na metformin i liraglutid tijekom tri mjeseca. Nakon primjene liraglutida kod ispitanika je zamijećeno smanjenje tjelesne mase (sa 111,5±18,7 na 109,2±17,5 kg, p=0,016) i ITM (s 40,9±7,3 na 40,1±7,0 kg/m2, p=0,021), dok su plazmatske vrijednosti adropina bile značajno povišene (p=0,003). Zamijećeno je sniženje vrijednosti inzulina natašte (sa 17,79±6,53 na 13,38±3,51 mU/L, p=0,002), glukoze natašte (s 8,66±3,07 na 7,41±2,21 mmol/L, p=0,004) te HbA1c (sa 7,98±0,70% na 7,26±0,36%, p=0,003). HOMA-IR se značajno smanjio (sa 7,30±5,19 na 4,52±2,61, p=0,002). Također su zabilježene niže vrijednosti sistoličkog arterijskog tlaka, bolji lipidni profil te poboljšanje jetrene i bubrežne funkcije, iako ne statistički značajno. Primjena liraglutida u pretilih muškaraca koji boluju od ŠBT2 rezultira statistički značajno višim razinama plazmatskog adropina, značajnim smanjenjem tjelesne težine i poboljšanjem svih parametara inzulinske rezistencije, tj. sniženjem plazmatskog inzulina i glukoze natašte te nižim HOMA-IR

Natural plant extracts as active components in chitosan-based films: A comparative study

Chitosan-based films with separately incorporated plant extracts obtained from oak (Quercus robur), hop (Humulus lupulus), and brown algae (Laminaria hyperborea) were evaluated and mutually compared regarding structural, physicochemical, and antibacterial properties. Processing of chitosan and extracted raw substances led to the development of blended films with diverse physical appearances and physicochemical properties. Starting from the oak extract-containing film and ending with the algal extract-containing film, blended films shown ascending trends in moisture content (21.5% – 28.3%), total soluble matter (23.8% – 28.9%), and elongation at break (14.0% – 31.0%) as well as descending trends in tensile strength (12.7 MPa – 5.5 MPa), Young’s modulus (230.8 MPa – 19.4 MPa), and total phenolic content (9.1 mgGAE gfilm⁻¹ – 1.0 mgGAE gfilm⁻¹). The films loaded with oak and hop extracts had improved optical properties reflected in the ability to completely block the light transmittance at the wavelengths below ∼330 nm. Moreover, the same films exhibited the appearance of inhibition zones implying the antibacterial activity against Bacillus subtilis

Needs of patients in palliative care from the perspective of family members

Uvod: Svaka je osoba višedimenzionalno biće te iz svake dimenzije proizlaze određene potrebe. U palijativnoj skrbi naglasak je na ublažavanju tjelesnih, emocionalnih, duhovnih i socijalnih potreba bolesnika kroz holistički pristup. Cilj istraživanja bio je utvrditi kako članovi obitelji prepoznaju i doživljavaju potrebe svojih članova obitelji koji su u palijativnoj skrbi. Metode: Korištena je kvalitativna metoda istraživanja. Podaci su dobiveni tehnikom intervjuiranja. Kodiranjem su određene kategorije i kodovi koji su kasnije povezani u utemeljenu teoriju. Za potrebe istraživanja napravljen je polustrukturirani intervju koji je proveden putem Google Meet aplikacije. U istraživanju su sudjelovala 4 ispitanika. Rezultati: Analizom intervjua definirane su četiri kategorije koje govore o segmentima holističke skrbi: fizičke, psihološke, socijalne i duhovne potrebe. Prikazani su kodovi potkrijepljeni izjavama sudionika. Rasprava: Članovi obitelji kod pacijenata u palijativnoj skrbi prepoznaju potrebe koje proizlaze iz svih četiriju dimenzija čovjeka – fizičke, psihološke, socijalne i duhovne potrebe, no u praksi je naglasak još uvijek na zbrinjavanju fizičkih potreba. Zaključak: Najbolji rezultati palijativne skrbi prepoznati su u zbrinjavanju fizičkih potreba bolesnika, osobito boli. Međutim, za provođenje holističke sestrinske skrbi u kojoj se podjednako zbrinjavaju i psihološke, socijalne te duhovne potrebe nužno je uložiti dodatni napor u organizaciju edukacije medicinskih sestara, kao i u organizacijske promjene

NEW INSIGHTS IN STEROID DIABETES

Glukokortikoidi su učinkoviti u liječenju širokog spektra kroničnih autoimunih i upalnih bolesti. Liječenje glukokortikoidima povezano je sa značajnim metaboličkim nuspojavama uključujući inzulinsku rezistenciju i šećernu bolest. Predisponirajući čimbenici za pojavu steroidnog dijabetesa su starija dob, povećana tjelesna masa, obiteljska anamneza šećerne bolesti i gestacijski dijabetes. Nekoliko mehanizama pridonose pojavi steroidnog dijabetesa, uključujući smanjenje periferne inzulinske osjetljivosti, povećanje proizvodnje glukoze u jetri i ometanje proizvodnje i lučenja inzulina iz gušterače. Liječnici koji liječe bolesnike glukokortikoidima trebali bi biti upućeni u metaboličke poremećaje koje oni uzrokuju. U liječenju steroidnog dijabetesa mogu se koristiti sve skupine antidijabetika, ali inzulinska terapija bio bi najbolji izbor u liječenju većine bolesnika sa steroidnim dijabetesom.Glucocorticoids (GC) are the cornerstone in the treatment of numerous chronic autoimmune and inflammatory diseases. GC treatment is accompanied by significant metabolic adverse effects, including insulin resistance, glucose intolerance and diabetes, visceral adiposity, dyslipidemia and skeletal muscle atrophy. GCs are the most common cause of drug-induced diabetes mellitus. However, not everyone treated with glucocorticoids develops diabetes. Predictors of development of diabetes are age, weight, family history of diabetes mellitus, or personal history of gestational diabetes. There is evidence that patients with decreased insulin secretory reserve are much more likely to develop diabetes. Diabetes from topical steroid use is uncommon, but high-dose steroids have been associated with significant hyperglycemia, including development of hyperglycemic hyperosmolar syndrome and even diabetic ketoacidosis in patients with type 1 diabetes mellitus. Several mechanisms contribute to the development of hyperglycemia and steroid-induced diabetes, including decreased peripheral insulin sensitivity, increased hepatic glucose production, and inhibition of pancreatic insulin production and secretion. Physicians treating patients with GCs should be aware of the induction of metabolic disturbances and should not solely rely on fasting measurements. In addition, our review indicates that insulin therapy could be considered when treating patients on GC therapy

BOTRYOSPHAERIA CANKER OF WALNUT IN CROATIA

U pregledima od 2015. do 2017. u nasadima oraha te na pojedinačnim stablima u okudnicama ili na javnim površinama uočeni su simptomi raka na deblima i granama. Iz nekrotičnih lezija ispod kore gotovo redovito izolirana je gljiva Botryosphaeria dothidea, a u manjem broju slučajeva i Neofusicoccum parvum, vrste iz porodice Botryosphaeriaceae. Spomenute vrste važni su patogeni oraha u svijetu, a bolest koju uzrokuju naziva se botriosferijski ili gljivični rak oraha. U radu su opisani simptomi bolesti, njezina važnost, epidemiologija i mjere zaštite.In visual inspections from 2015 to 2017, bark cankers were frequently observed on walnut trees in orchards, as well as on solitary trees in Gardens and public areas. Botryosphaeria dothidea (Botryosphaeriaceae) was regularly isolated from necrotic areas beneath the bark, with Neofusicoccum parvum also recorded in several cases. These species are regarded as important pathogents of walnut worldwide, causing the disease known as Botryosphaeria canker. Disease symptoms, impact, epidemiology and control measures are briefly presented in the article